Odmah nakon prvih višestranačkih izbora i pobijede hrvatske opcije na njima, bilo je potpuno jasno da je otpočeo povijesni trenutak stvaranja hrvatske samostalnosti i slobode. San od tisuću ljeta počeo se ostvarivati i unatoč službenoj retorici da rata neće biti, samoborskim krajem, u koji je tada spadala i današnja općina Sv. Nedelja, provukla se zebnja, a miris rata polako ali sigurno je nadolazio.

U tim trenucima neizvjesnosti i nespokoja, Samobor i njegova okolica ponovno su pokazali svoj hrvatski duh i višestoljetno domoljublje. Vrlo rano, već u jesen 1990. godine otpočele su određene aktivnosti usmjerene ka obrani zemlje.

Početkom 1991. godine, krajem mjeseca siječnja, po zapovijedi tadašnjeg hrvatskog vrhovništva na prostoru Samobora i Sv.Nedelje a pod vodstvom tadašnjeg Sekretarijata za obranu Samobor,  otpočelo se s formiranjem prve ozbiljnije oružane  postrojbe, kasnije nazvanom  50. bojna ZNG Samobor, koja je tijekom tzv. „slovenskog rata“ u mjesecu lipnju 1991. godine bila i kratkotrajno mobilizirana.

Krajem mjeseca svibnja 1991. godine donesena je odluka da na prostoru Samobora i Sv.Nedelje nije dovoljno formirati jednu bojnu već da na tom prostoru treba formirati brigadu. Tada se otpočelo s pripremama za formiranje samoborske brigade, a kao jezgro za njeno formiranje preuzeta je već formirana 50. bojna ZNG Samobor. Za zapovjednika brigade postavljen je gosp. Adolf Paar, koji je s časnicima zatečenim u 50. bojni ZNG i uz suradnju s tadašnjim Sekretarijatom za obranu Samobor, a pod patronatom tadašnje vlasti, izvršio odabir zapovjednog kadra i otpočet je rad na izradi mobilizacijskog plana brigade a prema ustroju nekadašnje TO.

06.srpnja 1991. godine održan je prvi javni sastanak zapovjedništva brigade u samoborskoj vijećnici, gdje je zapovjednik Adolf Paar izvršio imenovanja podređenih zapovjednika, upoznao prisutne sa situacijom i pozvao ih na suradnju i angažman. Svi prisutni su dragovoljno pristali a vrlo brzo, kroz dan, dva, aktivirana je kompletna zapovjedna struktura brigade, sve do zapovjednika vodova. Užurbano se počelo raditi na izradi mobilizacijskog plana brigade kao i na materijalnom opremanju i naoružavanju.

U vremenu od 06. svibnja 1991. godine do 17.rujna 1991. godine, u potpunosti je izrađen mobilizacijski plan brigade, sve pripreme su izvršene za dizanje brigade. 17.rujna 1991. godine izvršeno je priopćavanje ratnog rasporeda svim pripadnicima. 18.rujna 1991. godine, po odluci tadašnjeg hrvatskog vrhovništva provedena je mobilizacija samoborske brigade, koju je brigada dočekala potpuno spremna ali nažalost bez oružja. Mobilizacija je provedena u svega nekoliko sati a brigada je, pod imenom 8. samoborska brigada, kompletno borbeno spremna 20. rujna 1991. godine, kada je i posljednji njen pripadnik naoružan oružjem iz skladišta Duboki Jarak.

Važno je napomenuti da je to tada, u rujnu 1991. godine, bila jedina postrojba ranga brigade koja je formirana u cijelosti i naoružana, borbeno spremna za uporabu, na čitavom širem prostoru grada Zagreba.

21. rujna 1991. godine, po zapovijedi tadašnjeg Načelnika Glavnog stožera, generala Antuna Tusa, jedna satnija 8. samoborske brigade upućena je na prostor Lasinja gdje smo imali prava borbena iskustva ali i nažalost prve žrtve.

Glavnina snaga brigade u tom trenutku bila upotrebljena na prostoru Samobora i Zagreba, gdje smo držali vojarne i to: vojarnu Prečko, Senjak, Lučko, Kerestinec.

06/07. 10. 1991. godine, nakon višednevnog držanja u okruženju vojarne u Samoboru, sudjelovali smo u oslobađanju iste, kojom prilikom je HV došla u posjed više od 8000 cijevi i drugog neophodnog ratnog materija. Tim oružjem su naoružane 4 zagrebačke brigade kao i veći broj manjih postrojbi diljem Hrvatske. To je bila značajna pobjeda mlade Hrvatske vojske.

Po oslobađanju vojarne u Samoboru, kao i drugih vojarni u širem prostoru Zagreba, operativna situacija je iziskivala hrvatske snage u drugim dijelovima zemlje. Slijedom toga, već 14.10.1991. godine upućena je na prostor zapadne Slavonije jedna naša bojna a kasnije, tijekom 11. mjeseca 1991. godine , i čitava brigada. Na prostoru zapadne Slavonije samoborska brigada djelovala je sve do izvlačenja u 7. mjesecu 1992. godine . Tijekom 10.,11. i 12. mjeseca 1991. godine 151. samoborska brigada zajedno s ostalim postrojbama Hrvatske vojske vršila je napadna borbena djelovanja, oslobodila veliki dio zapadne Slavonije i zaustavljena je sarajevskim primirjem 3. siječnja 1992. godine.

1993. godine snagom jedne bojne sudjelovala je u obrani dostignutih crta na pokupskom ratištu gdje nije bilo značajnih borbenih djelovanja. Po povratku s pokupskog ratišta vršene su pripreme za konačno oslobođenje zemlje, te je 151. brigada sudjelovala u akciji „Oluja“, na prostoru Banovine, gdje je na pravcu Strmen – Slovinci – Hrvatska Kostajnica – Dvor na Uni bila jedna od udarnih postrojbi Hrvatske vojske, te akciju „Oluja“ završila oslobađanjem grada Dvora na Uni, čišćenjem Zrinske gore i povratkom u Samobor 14. kolovoza 1995. godine.

Tijekom slavnog ratnog puta 8. brigade, kasnije 151. brigade HV, sudjelovalo je u ovim povijesnim trenucima preko 3600 samoborskih i svetonedeljskih sinova. Časno su izvršili sve zadaće ali nažalost uz velike žrtve.

U direktnim borbenim djelovanjima poginula su 22 pripadnika brigade a preko 120 ih je ranjeno a veći broj je obolio. Posljedice rata se još i danas osjećaju.